fbpx

Kontakt
+381 11 785 88 88
+381 60 3292 411

Lokacija

Osmana Đikića 3, Beograd
11000 Beograd, Srbija

Radno vreme

00-24
 

Search
Close this search box.
Search
Close this search box.

Minimalno invazivna operacija štitaste žlezde

štitasta žlezda operacija vest

Minimalno invazivna operacija štitaste žlezde – manji bol, manji ožiljak, veće zadovoljstvo!

Štitasta žlezda je najveća endokrina žlezda u našem organizmu. Nalazi se na prednjoj strani vrata,  ispred dušnika, između krikoidne hrskavice i suprasternalne jame (ispod Adomove jabučice), ima izgled štita ili leptira. Štitasta žlezda stvara i sekretuje hormone tiroksin (T4) i tironin (T3), koji regulišu metabolizam svih ostalih tkiva u telu.  Pojačano ili smanjeno lučenje hormona štitaste žlezde odražava se na rad srca, metabolizam, nervni sistem, a kod žena i na reproduktivnu sposobnost. Broj obolelih muškaraca je sve veći dok se svaka peta žena u jednom razdoblju života susreće sa poremećajem rada štitaste žlezde. Poremećaji u radu štitaste žlezde danas su drugi po redu endokrini problem po učestalosti, nakon dijabetesa.

ZAŠTO NASTAJU BOLESTI ŠTITASTE ŽLEZDE?

Osim genetike, nastanak bolesti štitnjače uzrokuju stresan život, nepravilna ishrana i promene hormonskog statusa poput trudnoće i menopauze. Prvi simptomi nepravilnog rada štitaste žlezde jesu oticanje vrata, neobjašnjiv gubitak ili dobijanje na težini, opadanje kose, kao i promene u nivou energije i raspoloženju. Znakovi koji ukazuju na oboljenje štitaste (štitne) žlezde, koja kontroliše rad metabolizma, mogu biti i problemi s plodnošću, ali i povišenim krvnim pritiskom, oštećenjem srca kao i psihičkim problemima u vidu depresije.

BOLESTI ŠTITASTE ŽLEZDE

Najčešći oblici bolesti štitaste žlezde su hipotireoza, kada luči premalo hormona, kao i hipertireoza, koju karakteriše preterano lučenje hormona. Kako su stanja i uzroci poremećaja drugačiji, tako su drugačiji i simptomi.

Šta je Hipotireoza?

Najčešći uzrok nedovoljnog lučenja hormona štitaste (štitne) žlezde je autoimuna bolest Hašimotov sindrom koja se potvrđuje testiranjem antitela tiroidne peroksidaze (TPO) i tireoglobulina (Tg).

Autoimuna bolest može da postoji i ako nije prisutan poremećaj hormona, ali potrebno je da takvo stanje prati lekar jer i u tom slučaju mogu da postoje simptomi bolesti.

Simptomi hipotireoze:

Gojenje bez pojačanog unosa hrane, zadržavanje vode u telu, zatvor i tegobe sa varenjem, stalan umor i manjak energije, poremećaji menstrualnog ciklusa, suva i perutava koža, ispadanje kose, pojava otoka na vratu tj. gušavosti, povišen krvni pritisak, osećaj udaranja srca, osećaj hladnoće zbog usporenosti metabolizma, depresija, psihomotorna usporenost, neplodnost

Lečenje hipotireoze najčešće se svodi na nadoknadu prirodnih hormona štitaste žlezde sintetičkim, koji se piju svako jutro natašte, u zavisnosti od doze koja je potrebna telu.

operacija štitne žlezde

Šta je Hipertireoza?

Kod hipertireoze dolazi do pojačanog stvaranja hormona štitaste žlezde, a najčešće je posledica autoimunog procesa tj. Gravesove bolesti. Ostali uzroci su čvorovi i poremećaj u radu hipofize. Simptomi su često jače izraženi nego kod hipotireoze.

Simptomi hipertireoze:

Ubrzan rad srca, prekomerno znojenje, neobjašnjiv gubitak težine uz veliki apetit, česte stolice, subjektivan osećaj vrućine, podrhtavanje ruku i mišića tela, ispadanje kose, krhki nokti, otok na vratu, nervoza i psihički nemir, hiperaktivnost, problemi s nesanicom, poremećaj menstrualnog ciklusa, problemi s vidom i buljavost očiju, povišenje krvnog pritiska.

Lečenje hipertireoze obuhvata terapiju antitireoidnim lekovima koji blokiraju stvaranje i otpuštanje hormona štitaste žlezde, kao i betablokatorima koji usporavaju rad srca. Kako terapija može da rezultuje nuspojavama poput smanjenja broja leukocita, ona nije doživotna.

Ako ne dođe do povlačenja bolesti, tada se pristupa lečenju radioaktivnim jodom, delimičnom ili potpunom uklanjanju štitne žlezde. Na taj način telo se dovodi u hipotireozu, pa je potrebno nastaviti lečenje sintetičkim hormonima.

DIJAGNOSTIKOVANJE PROBLEMA RADA ŠTITASTE ŽLEZDE

Najčešća metoda utvrđivanja bolesti je analiza hormona štitaste žlezde u krvi. Ako nivo hormona nije optimalan, obavlja se ultrazvučni pregled ovog organa. Kod prisutnih čvorova u tkivu štitaste  žlezde radi se punkcija čvorova i scintigrafija.

U pojedinim slučajevima problem prolazi sam od sebe, dok je u većini slučajeva potrebna terapija lekovima.

Kod postojanja čvorova, kao i kod hipertireoze, koju nije moguće kontrolisati duže vreme, pristupa se operaciji štitne žlezde ili zračenju radioaktivnim jodom.

 

MINIMALNO INVAZIVNA OPERACIJA ŠTITASTE  ŽLEZDE

profesor Aleksandar Diklic-Atlas bolnica

 

U neprestanim nastojanjima da unapredimo hirurške procedure i hirurške tehnike u našoj i vašoj bolnici, od nedavno smo u stalne procedure uveli i minimalno invazivnu tireoidektomiju, odnosno minimalno invazivnu operaciju štitaste žlezde.

Minimalno invazivna tireoidektomija se razlikuje od klasične po tome što je operativni rez manji, manja je trauma okolnog tkiva i mišića, na kraju operacije se ne postavlja dren, oporavak i povratak uobičajenim aktivnostima je kraći, dok pacijenti već nekoliko sati nakon operacije mogu da idu kući. Upravo zbog minimalne traume tkiva pacijenti se već sutra mogu vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima.

Prva kontrola nakon operacije se obavlja sledećeg dana kada se skida mali flaster i dalje previjanje nije potrebno. Obzirom da nema konaca koji bi se uobičajeno skidali, prva sledeća kontrola je nakon dve nedelje.

 

KOMPLIKACIJE  OPERACIJE ŠTITASTE (ŠTITNE) ŽLEZDE

Jedna od najvažnijih komplikacija kod klasične operacije štitaste žlezde je povreda povratnog laringealnog živca koja može prouzrokovati promuklost, pa i gubitak glasa. Kod minimalno invazivne tireoidektomije učestalost povređivanja ovog živca je ista ili manja, dok je u ekspertskim rukama izuzetno mala.

PREDNOSTI MINIMALNO INVAZIVNE OPERACIJE ŠTITASTE ŽLEZDE

Manji postoperativni ožiljak i manji bol su odlike minimalno invazivne hirurgije štitaste žlezde. Ne treba zanemariti ni estetski aspekt, obzirom da je uvek u pitanju manji rez i da se prilikom zatvaranja rane mnogo vodi računa da postoperativni ožiljak bude što manji.

 

 

Ekspertski tim Opšte bolnice Atlas koji izvodi minimalno invazivnu hirurgiju štitaste žlezde čine prof. dr Aleksandar Diklić i dr Goran Zorić, priznati stručnjaci u oblasti endokrine hirurgije. Članovi tima su do sada u svojoj karijeri izveli nekoliko hiljada operacija štitaste žlezde i priznati su eksperti endokrine hirurgije.

 

 

 

 

 

Preglede možete obaviti u:

Atlas Opšta bolnica
Osmana Đikića 3
Beograd

Lokacija
Osmana Đikića 3, Beograd
1100 Beograd, Srbija
Radno vreme
00-24